| Indeks članka |
|---|
| Prodavnice venčanica |
| Stranica 2 |
| Sve stranice |
Iznajmljivanje venčanica košta od 150 do 300 evra, dok je za kupovinu haljine potrebno izdvojiti od nekoliko stotina do više od hiljadu evra, uz prateći program. Zbog krize vlasnici salona venčanica nastoje da cene prilagode zahtevima tržišta, jer je to često odlučujući faktor za izbor najsvečanije haljine

Jesen je vreme kada se najčešće organizuju venčanja i svadbe, groznica hvata i mladence i one koji se bave prodajom venčanica i pratećeg programa. Koliko god kriza bila prisutna u društvu, mladi se i dalje venčavaju, jedino su možda svadbe mirnije i za manje gostiju.
U poslednjih desetak godina na našem tržištu pojavio se znatan broj prodavnica za venčanice, izbor je širok, a cene (ne)prilagođene kupovnoj moći našeg stanovništva. Jednu od prvih prodavnica tog tipa, koja i danas radi u Beogradu, Mima venčanice, na Bulevaru kralja Aleksandra otvorila je 1969. godine Dobrila Jakovljević. Salon danas vode njene ćerke dr Mirjana Stojanović i Biljana Petrović.
– Naša mama je bila vezilja. Izrađivala je beli vez za kombinezone, stolnjake, maramice, pa je kasnije prešla na venčanice. Radnja je prvo otvorena na Zvezdari, gde nam je još uvek radionica u kojoj radi pet osoba. To je sve kadar koji je mama obučavala, rade kod nas deset-dvadeset godina, a prošle godine smo u penziju ispratili radnicu koja je kod nas došla kao petnaestogodišnja devojčica da uči zanat i eto ostala do penzije – počinje priču za Market dr Mirjana Stojanović.
Prema njenim rečima, nekada su u Beogradu postojale tri prodavnice venčanica u koje su dolazile devojke iz cele zemlje. Venčanice su se šile po porudžbini i kupovale, nije bilo iznajmljivanja. Uobičajeno je bilo da salon jednom godišnje organizuje reviju venčanica u poznatim beogradskim hotelima. Sredinom devedesetih tržište se promenilo, haljine su počele da se iznajmljuju, a početkom dvadeset prvog veka, pojavio se veliki broj prodavnica s uvezenom robom.
– I mi smo morali da počnemo da iznajmljujemo haljine jer ne bismo opstali, ali trudimo se da održimo nivo i kada ih iznajmljujemo. Ne radimo to po nekoliko puta već jednom nošenu haljinu posle prepravljamo, iskoristimo čipku za veo, cvet ili nešto treće, tako da mlade na venčanje nose novu haljinu pravljenu po njihovoj meri, čak i ako je iznajmljena – kaže Stojanovićeva.
Ipak, u toj prodavnici nastoje da što više haljina prodaju, pa zato daju razne vrste popusta: medicinskom osoblju, trudnicama, kad majka koja je stara mušterija dovede ćerku, kad dođu mlada i kuma i kupuju zajedno... Primaju čekove, kartice, prave kompenzacije, sve da bi se opstalo.

– Ne postoji model koji ne možemo da sašijemo ni mušterija kojoj ne možemo finansijski da izađemo u susret. Devojke su danas veoma zbunjene, ne pamtim da je u ponudi ikad bilo ovoliko lepih venčanica, i sad je uglavnom pitanje kvaliteta haljine, ne njen izgled. Mi, na primer, uvek pravimo postavu od viskoze, radimo plise, presvlačimo dugmad, a tek smo nedavno uveli venčanice s rajsferšlusima. Mi smo stara firma, ne pravimo haljine s pertlama – objašnjava Stojanovićeva.
Često rade po fotografiji koju donese mušterija, pa su šili modele Vere Vang, Baleste, Zuhara Murada i Abeda Mafouza. Iznajmljivanje haljine košta od 150 evra pa naviše, prosečno 200-300 evra, u zavisnosti od toga da li je haljina od svile, s teškom čipkom... Za kupovinu haljina cene retko prelaze 1.000 evra. S dobavljačima je sve već uhodano, koriste materijale koji su u modi, kupuju po balu određene tkanine i ne prave velike zalihe, jer iz Mima salona nikad ne izađu dve iste haljine. Čipka je uvozna.
– Haljine su trendovske, pratimo svetsku modu i revije. Sada se nose svedene haljine, mada je velika bela haljina od tila uvek u modi. Ipak, čipka diktira izgled haljine. Trudimo se da budemo u formi što se mode tiče, imamo žene koje šiju, znamo šta je moderno, i kada vidim komad čipke, odmah zamislim model. Ove godine u modi je spušten struk, bogat donji deo i nežna čipka prekrivena cirkonima i perlama – objašnjava Stojanovićeva.

Sada se, kako kaže, uglavnom nose iste venčanice, „desetak modela se vrti svuda, i u Beogradu i u Novom Sadu“, jer kada izađe neki katalog, svi ga kopiraju. U salonu Mima kažu da ne šiju venčanicu za koju nisu uvereni da je najbolje rešenje za buduću mladu, jer venčanica nije svečana haljina i ona nevestu razlikuje od ostalih žena na venčanju.
Sašiti venčanicu je komplikovan posao, radi se o svetlim, nežnim materijalima, treba uklopiti nijansu satena s čipkom, a najteže je sašiti venčanicu koja nije bogata i raskošna, a i dalje izgleda kao venčanica.
Nikola Petrović, vlasnik salona venčanica Nefertiti u tržnom centru Piramida na Novom Beogradu, smatra da je od brendova mnogo važnije sašiti venčanicu po meri. Zato su mu klijentkinje uglavnom naše devojke iz zapadne Evrope, Amerike i Australije, gde je imperativ da venčanica stoji kao salivena.

– Salon imam tri godine, a mušterije mi uglavnom dolaze po preporuci. Pre dve godine otvorio sam profil za Nefertiti na Facebooku i danas imam veći broj poseta nego neki veći saloni na svojim sajtovima. Fejsbuk je interaktivan, devojke se međusobno savetuju, stavljaju svoje fotografije s venčanja i mislim da je dobro što je reč o pravim devojkama, a ne o manekenkama dorađenim u Fotošopu – smatra Petrović.



















Komentari
RSS feed komentara na ovaj članak.